Knjiga Dragulj Medine

[NoBlack&White]

Procitao sam roman do kraja.

Moram reci da sam jos pod utiskom jucerasnjeg pojavljivanja direktora Beobooka koji je bio na B92 u emisiji Poligraf, i ako je tacno to sto je on rekao (a u tom trenutku sam bio pod utiskom da govori istinu) a to je vrlo konkretne pretnje, momci koji su mu pretili treba da se stide! Ali mozda i ne govori istinu.

U toj emisji je rekao da se na ulicama Novog Pazara, spremaju neredi, i da oni (u IZuS) nece moci da kontrolisu situaciju gde ce ti ljudi da krenu!! Slicno kao kada Vlast u Beogradu nije mogla da kontrolise paljenje dzamije ili americke ambasade.


Odmah da kazem da je knjiga daleko od briljantnog romana. Pisana je vise novinarskim nego knjizevnim stilom, valjda zato sto je i sam romanopisac novinar

Sad o romanu

Vec na pocetku imamo jednu vrlo neprijatnu erotsku scenu gde je opisano kako Ajsa prisustvuje vodjenju ljubavi jednog vrlo starog coveka i jedne maloletne devojcice. Ovo je bio povod da se ona sve vreme pita kako ce to ona licno proziveti, posto je i Muhammed a.s. bio znatno stariji od nje, zato sto je bilo jasno da je ta devojcica trpela bolove sa tim starijim covekom.

U knjizi se nejasno dotice tema kako je to muslimanima bilo dozovljeno 4 zene (uz hiljadu preduslova naravno) a za Muhameda a.s. to pravilo ne vazi. Citaoc moze da pomisli da je on taj zakon uveo sam, da bi mogao da ima vise zena:(


Ashabi Boijeg poslanika, su predstavljeni kao grubi ljudi, koji u zastiti Bozijeg Poslanika i Islama, ne prezaju od psovki, ubistava, maltretiranje zena itsl. Ja se uzasavam pomisli da su prvi muslimani, bili takvog temperamenta, ali tako su opisani. Jedino je Ebu Bekr na kraju knjige opisan kao nesto ‘pitomiji’ ali generalno ni on nije izuzet od prethodnog loseg opisa.

Na par mesta su opisani intimni odnosi izmedju Muhammeda a.s. i njegovih zena, cak u jednom slucaju i sa devojkom koja mu nije bila zena! Sto je stvarno neprimerno ulazenje u intime, bez ikakvih dokaza, za bilo koga coveka na planeti, a samim time i za nejveceg medju nama poslednjeg Bozijeg Poslanika.

Ajsa kao sto sam vec napomenuo u prethodnom postu, je predstavljena u vrlo losem svetlu, barem sam je ja tako video, kao emotivno nezrela osoba (imala je samo 12-16 godian) kojoj je jedini cilj bio da: ubija neprijatelje, postane glavna zena (kaduna) i da rodi Bozijem Poslaniku sina. Isto u prethodnom postu sam napisao da je ona u romanu prevarila Bozijeg Poslanika.

To bi bilo ono sto je negativno.


Sa druge strane, roman ni na jedan jedini nacin eksplicitno ne vredja ni Islam ni Bozijeg Poslanika Muhammeda a.s. U mnogo redova je napomenuto kako on nije sklopio te silne brakove da bi se provodio, vec da je to bila naredba od Boga, da bi mogao rasiri Islam. Sto je donekle svakako tacno. Mada kao sto sam gore napomenuo, nije to lepo objasnjeno.

Muhamed a.s. je opisan u knjizi kao blag, pravedan, ali ipak kao covek, dakle ponekad praveci greske (koje su ga mogla kostati i zivot i ummeta ponekad). Opisano je kako se Muahemed a.s ustezao od ubijanja, i da je to radio samo kada je bio neposredno ugrozen ummet. Postupanje prema zarobljenicima, je prelepo opisano, sto je alfa i omega svim danasnjim vojskovodjama.

Kada jedna ratna zarobljenica nije htela da primi Islam (niko je nije ni terao), ona je rekla, “Za razliku od mog muza podvirepa, ja necu izdati svoje bogove. Niti cu se pretvarati da verujem kako bih spasla svoj bedni zivot. Radi sa mnom sta hoces Ibn al-Mutalibe!”. Ta zena je bila odgovorna za hiljade ubijenih muslimana. Muhammed a.s. kaze citiram:

“Tvoj muz se molio za Allahovu milost, i Bojg je odlucio da je podari, preobratila se ti ili ne,. Idi kuci sa svoijim muzem i ne izazivaj vise nevolju. Allahovo strpljenje je beskrajno ali moje nije.”

Nakon tih reci ona zaplace, uverivsi se u apsolutnu pravicnost Bozijeg Poslanika, izgovara Sehadet, itd.

Na kraju knjige je dodaknut sukob Alije i Abu-Bekra, i pocetak nase tragedije sa podelama medju muslimanima.



Sve u svemu, moj generalni zakljcak je da niko nije procitao ovu knigu, jer ko ju je procitao a srce mu je cisto, mogao je da raguje, ali svakako ne preteci, zahtevajuci itsl. Vidi se da roman NIJE pisan sa losom namerom, ali da je proizvod ipak uvredljiv za muslimane.


Mi muslimani mozemo negodovati, sto se milion knjiga objavljuje, vrlo neistinitih i neprijateljski rapsolozenim prema Islamu, ali da pretimo silom, kao sto je indirektno preceno izdavacu Beobuka ili samoj autorki, je antiislamski cin, i nama ce na duze staze doneti smao ljagu, pogotovo sto ne treba zaboraviti da u Srbiji Islam nije popularan, a da ce se knjiga vratiti u knjizare, sa belegom da je bilo pokusaja 'zabrane' od strane pojedinih muslimanskih zvanicnika.

Ima i drugih knjiga o Isa a.s. (Isusu) ili Nuhu a.s. (Noju) koje osporavaju njihove uloge u svetu, na mnogo gori i ekspecitniji nacin, pa niko nije odreagovao. Da li mi to ne prepoznajemo uvredu za Bozijeg Poslanika Isusa a.s. u knjizi ‘Da vincijev Kod’ a ona se neometano distribuira?

Posto je zabrana krenula iz Amerike, ja se plasim da je u pitanju jedna zavera antiislamskog lobija, podrzanog od strane nekih feministickih organizacija, koje na ovaj nacin zele da stave do znanja da je Islam poguban po svet zena jos od samog nastanaka, a Bog najbolje zna.

[NoBlack&White]

... i da dodam, nakon sto sam i licno razmenio misljenja sa direktorom Beobooka, mislim da bi IZS, Reis ili muftija Muhamed J. trebali da osude, pretnje koje je dobio nas sugradjanin Aleksandar Jasic. Mada bi najbolje bilo da se iz Novog Pazara sami ograde i izvine coveku (bez obzira da li jesu ili nisu procitali knjigu).

[Elka]

A hoce li knjiga opet biti pustena u prodaju?

[NoBlack&White]

To ga nisam pitao, ali ako je suditi po citanju izmedju redova ovih dana, hoce.

[dragana78so]

Procitao sam roman do kraja.
Vidi se da roman NIJE pisan sa losom namerom, ali da je proizvod ipak uvredljiv za muslimane.[/b]

Selam alejkum,brate neko ko ima nameru uneti smutnju nece ici metodom da sve predstavi ruznim.Allah najbolje zna necije namere.

U svakom slucaju,autoru je falilo puno znanja ali iz islamske a ne antisilamske litarature.

[Elka]

I takooo...
Nakon mesec dana lepog i velikog publiciteta
"KONTROVERZNI ROMAN "DRAGULJ MEDINE" PONOVO U KNJIŽARAMA"
http://beobook.com/index.php/news/view/40


Et' ja mislila kupiti ali ipak necu. Pozajmicu nekad od nekoga.

[NoBlack&White]

... upravo tako kao sto smo i predvideli.

I sad mi muslimani, sirom sveta smo eto po ko zna koji put nasamareni. Knjiga je 'kao' zabranjena, pa dozvoljena, sto ce za posledicu imati njeno hit mesto bedju bestselerima, a zuta stama, sto narod obicno i cita, ce izvoditi citate i odlomke, bez uvoda i razrade, sa nekim novim karikaturama, i tako u krug, nove pretnje, novo nasilje - i ko ce biti kriv? - pa Islam naravno!

Do ovoga nije smelo da dodje, muslimani moraju da razmisljaju 5 koraka unapred.

Cim se knjiga vrati kod vlasnika bices blagovremeno obavestena

[NoBlack&White]

BEOGRAD - Vlada Srbije izrazila je danas žaljenje što su izdavanjem knjige "Dragulj Medine" u Srbiji povređena osećanja pripadnika muslimanske veroispovesti, ali je istakla da ne može da se meša u izdavačku delatnost i da su sloboda govora i iznošenje stavova zagarantovani Ustavom.

Izdavanje ove knjige, s obzirom na složenu i osetljivu političku situaciju u svetu, nije u interesu borbe za očuvanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta Srbije, navodi se u saopštenju vladine Kancelarije za saradnju s medijima.

"S druge strane, ističemo da Vlada Srbije ne može da se meša u nezavisnu izdavačku delatnost, jer su sloboda govora i iznošenje stavova zagarantovani Ustavom i pretpostavka svakog demokratskog društva. Tim više, važan je lični osećaj odgovornosti onih koji donose odluke koje mogu da imaju dalekosežno negativne posledice", ističe se u saopštenju.

Kontroverzni roman "Dragulj Medine", američke novinarke Šeri Džons, imao je svetsku premijeru u Beogradu, nakon što je američka izdavačka kuća "Rendom haus" odustala od najavljene promocije, iz straha od izražavanja muslimanskog nezadovoljstva.

Islamska zajednica u Srbiji kojom rukovodi glavni muftija Muamer Zukorlić žestoko je reagovala na objavljivanje tog romana u Srbiji, ocenivši da vređa verska osećanja muslimana jer se bavi životom Ajše, jedne od 12 žena proroka Muhameda.

Beogradska izdavačka kuća "BeoBuk" je, nakon reagovanja Islamske zajednice u Srbiji, povukla roman iz knjižara, da bi kasnije, ipak, odlučila da knjigu vrati čitaocima, pod pritiskom čitalačke publike, stručne javnosti i nevladinih organizacija.

[Sallahudin]

Drugo izdanje kontroverzne knjige "Dragulj Medine", u tiražu od 1.000 primeraka, prodato je praktično za dva dana, a u pojedinim beogradskim knjižarama kupovano je po desetak primeraka ovog romana na sat.
Kako je Tanjugu rekao vlasnik izdavačke kuće Beobuk Aleksandar Jasić knjižare će najverovatnije do subote ostati bez ijednog primerka jer štampari ne uspevaju da zadovolje potražnju.

Knjiga se prodaje po ceni od 675 dinara i mogla se naći u knjižarama Akademija i Plato, kao i u knjižarama tržnih centara Mumt i Delta, rekao je Jasić.

Pomama za ovim štivom je posledica polemike nastale u javnosti nakon protesta koji je izdavaču uputila Islamska zajednica u Srbiji čiji je vrhovni poglavar Muamer Zukorlić. Izdavač koji je knjigu nakon toga samoinicijativno povukao iz prodaje nekoliko nedelja kasnije odlučio je ipak da je vrati čitaocima. On je ranije rekao da se na takav korak odlučio pod pritiskom stručne javnosti, nevladinih organizacija i čitalaca, kao i mišljenja srpskog ombudsmana Šaše Jankovića.
Janković je bio prvi državni organ koji se "upleo u spor" izmedju izdavača i Islamske zajednice u Srbiji.

Nakon odvojenih razgovora sa Jasićem i Zukorlićem saopštio je, izmedju ostalog, da se knjige u Srbiji slobodno štampaju.
Nakon vraćanja "Dragulja Medine" na rafove knjižara oglasila se i Vlada koja je izrazila žaljenje što je došlo do štampanja knjige čime su "zanemarena i povredjena osećanja pripadnika islamske vere". Vlada je, medjutim, ukazala da ne može da se meša u nezavisnu izdavačku delatnost jer su sloboda govora i iznošenje stavova pretpostavka svakog demokratskog društva i zagarantovani su najvšim državnim aktima.

Ministar kulture Nebojša Bradić je tim povodom ponovio stav njegovog ministarstva da izdavači u Srbiji imaju pravo da sami odlučuju koje će knjige objavljivati.

Izdavač Jasić je ranije Tanjugu rekao da se za ponovno stavljanje knjige u promet odlučio pošto su pojedini tabloidi, ali i ozbiljniji dnevni listovi u Srbiji, objavljivali najprovokativnije delove knjige čime je zapravo, kako je rekao, naneta šteta autoru, izdavaču i pre svega Islamskoj zajednici.

Islamska zajednica u Srbiji sa sedištem u Novom Pazaru, nije želela da komentariše najnoviju odluku izdavača ali, kako su kazali, njihov stav kada je reč o knjizi "Dragulj Medina", ostao je nepromenjen.

[Elka]

http://rs412.rapidshare.com/files/15466 ... Knjiga.pdf

[Monoteizam]

Osvrt: „Dragulj Medine“, knjiga Sherry Jones
Orijentalna fikcija daleko je od islamske istine



Piše: Kemal OBAD



S obzirom da prvo desetljeće 21. stoljeća obilježavaju različiti napadi i provokacije na račun islamskog svijeta, muslimana i cjelokupne islamske historije i kulture, s pravom bi trebalo da se upitamo da li će tako i ostati do kraja ovog stoljeća. Ako se osvrnemo dvije-tri godine unazad, uočit ćemo pojačan intenzitet svakojakih ataka na islam i sve njegove aspekte, ukljujući i same muslimane. Nnapadi se nastavljaju i ponavljaju. Mijenja se samo pakovanje.



Najnoviji pokušaj „(ne)islamskog dersa“ nekog zapadnjačkog nemuslimanskog pisca jeste nedavno štampanje romana Dragulj Medine (The Jewel of Madina), američke autorice Sherry Jones. Iako naslovom primamljiv, taj roman kazuje drugačiju, fiktivnu priču o Majci vjernika, Poslanikovoj, s.a.v.s., supruzi koja je prenijela najveći broj hadisa, o kojoj su učenjaci govorili da je, zbog velikog znanja i mudrosti - „ žena-muftija“. Isuviše nehistorijska i maštovita podloga ove knjige daleko je od istine koju muslimani već stoljećima čuvaju o ovoj divnoj Poslanikovoj, a.s., supruzi i Majci vjernika.

Otkazivanje, pa štampanje romana

Spomenutu knjigu trebalo je da izda Random House, izdavačka kuća iz New Yorka, još u augusta. No, to je otkazano zbog, kako je navedeno, bojazni od reakcije muslimana. Protekle dvije godine pokazale su da muslimani iz cijelog svijeta ne daju baš tako lahko i suviše prosto da im se dira u svetinju i u iskrivljavanje istinskih historijskih činjenica. Random House je takvu odluku donio nakon niza konsultacija s historičarima i naučnicima. Denise Spellberg, profesorica historije i studija Bliskog istoka s univerziteta u Texasu, pisala je toj izdavačkoj kući i upozorila da takve nebuloze i nestine mogu izazvati oštre reakcije i bijes muslimana. Ona je za taj roman kazala da „ismijava muslimane i njihovu historiju“, te da je to „bezvezvno glupo djelo“. Spellbergova je, inače, vrstan poznavalac života, Aiše, r.a., te se stoga, kako je navela, osjećala dužnom da ukaže da ono što je svetinja za muslimane ne može voditi do ruba nekakvih imaginarnih pisanija.
Salman Rushdie, bivši musliman, poznat po svojim „Satanskim stihovima“, odmah je reagovao pozivajući se na pravo i slobodu govora. Optužio je Random House i tražio da se izdavačka kuća novčano kazni i isplati odštetu Sherry Jones. Andrew Franklin, jedan od onih koji su publicistički podržavali Salmana Rushdiea, urednike Random Hosuea je nazvao kukavicama. No, i ovi kao i mnogi drugi koji su govorili o samozvanoj slobodi govora, zaboravljali su činjenicu, da Random House nije odstupio pod pritiskom ili prijetnjama, već jednoglasnom odlukom uređivačkog kolegija: da knjigu ne bi bilo dobro izdati zbog njenog samog fiktivnog sadržaja. Kao i obično, u slučaju takvih pisaca i novinara, dizanje prašine je jedno od temeljnih pitanja kada se radi o „branjenju vlastitih stavova“ .

Knjiga je bila već spremna i za naš region te ju je srbijanska izdavačka kuća Beobook, i prije nego je je to trebalo biti učinjeno u Americi, pustila u prodaju. No, zalaganjem Islamske zajednice u Srbiji, knjiga je povučena iz prodaje ubrzo nakon izlaska iz štampe (početkom augusta).

U septembru je i jedna izdavačka kuća iz Velike Britanije najavila i pustila u prodaju „Dragulj Medine“. Jedan od njihovih urednika, Martin Rynja istakao je da nema straha u vezi s tim, te da treba imati otvoren pristup svakom literarnom djelu. Zbog toga je i bilo pokušaja postavljanja bombe u njegovu kuću krajem septembra. I izdavačka kuća Beaufort Books najavila je i štampala knjigu u Sjedinjenim Američkim Državama (planirano od 8. oktobra). Nekoliko sedmica poslije povlačenja iz prodaje, u Srbiji je ta knjiga ponovo vraćena na police, kako je obrazloženo, zbog, „pojave kopiranih verzija“.

Ko je i šta je „dragulj Medine“?

O čemu ustvari knjiga govori? Treba spomenuti da se autorica knjige ne bavi „izučavanjem“ islama u onoj mjeri u kojoj bi ga dovoljno i shvatila. To je njen prvi roman i rezultat je njenog kratkotrajnog istraživanja o islamu. No, čitajući knjigu, stiče se dojam da je više vremena provela uz 1001 noć nego uz knjige koje govore o islamu i njegovim temeljnim princima, o muslimanima ili o historiji islamske civilizacije i kulture. Ne treba da čudi da je roman te feministkinje, kako se sama izjašnjava, poprilično okrenut ka toj vertikali – borbi žene za slobodu. Stoga , ako bismo već odredili ideju romana na školski način, onda je to, zasigurno, ideja Zapadnog feminizma. Ali, ovaj roman je i dalje (gore) od toga. To je orijentalna fikcija o neorijentalnoj ličnosti, o islamskoj istini, pa i, umnogome, lažnija i neukusnija propaganda od onih čiji smo svjedoci bili.
Ali, sama autorica na ovu knjigu ne gleda kao na propagandu. Njen cilj je, kako ističe u intervjuju, da nemuslimanskom društvu približi život Muhammeda, a.s., i njegovih žena. Međutim, autorica je u ponudila, gotovo u potpunosti, svoju verziju životopisa Muhammeda, a.s., kao i života majki vjernika, posebno Aiše, r.a. . Sve to daleko je od istinskog približavanja života Poslanika, a.s., zasnovanog na historijski valjanim izvorima.

Prolog knjige se može naći na internetu i pročitati na engleskom jeziku. Počinje s dolaskom Muhammeda, a.s., Aiše, r.a., i ashaba u Medinu. Glavni protagonista romana koji je pisan u prvom licu je Aiša, r.a. . Roman je, dakle, pisan iz lične sfere same glavne junakinje. Ne može se reći da je to Aiša, r.a., jer ona to, zaista, nije. Njenih izjava, koje su vjerodostojno prenesene do nas, u romanu je sasvim malo, gotovo da ih i nema. Ono što, navodno, Aiša govori, lična je mašta autorice koja sve to posmatra iz očiju zapadnjačke žene.

Priča o Aiši u ovom romanu kreće od njene šeste godine. Tokom cijelog romana navodni lik Aiše bori se za svoju ulogu u životu Muhammeda, a.s. Od ljubomore, preko sukoba s drugim ženama Muhammeda, a.s., te borbe za „najprestižniju“ ženu. Glavna junakinja, ustvari, je žena Zapada koja ne želi da bude smatrana „drugom klasom“, beznačajne vrijednosti. Pitanje je kako se, u takvoj karakterizaciji Aiše, r.a., može približiti vjerodostojan život Majke vjernika. Jonesova je, naravno, obratila pažnju na predaje u kojima se spominje ljubomora Aiše, r.a., i blagi postupak Muhammeda, a.s., u takvoj situaciji, ali je i predefinisla svaki aspekt, dajući svoje viđenje. Poseban efekt ostavlja vlastita verzija autorice o „incidentu“ koji se desio i u kojem je Aiša optužena za preljubu. Ovdje je autorica, također, unijela mnogo više novelističkog nego historijskog pripovijedanja.


Pored nehistorijskih i imaginarnih tokova Aišinog, r.a., života i drugi likovi ovog romana su ličnosti koje muslimanski ummet oduvijek dobro zna, posebno sam Poslanik, a.s. . Autorica je Muhammeda, a.s., mnogo više promatrala kao muža Aiše, r.a., nego kao Poslanika, a.s., ali ga ona u ovom romanu nije porekla. No, Muhammed, a.s., je u romanu predstavljen kao strastven muž, željan političke moći (nije iznenađujuće za ovakvu knjigu, op.a.). S druge strane, o Omeru, r.a., se govori kao „neprijatelju žena“, ili zapadnjačkim jezikom rečeno – ekstremnom radikalu. Svaki čitalac koji ne poznaje biografiju Omera, r.a., tako će ga i shvatiti. U grupu karaktera poput njega Jonesova stavlja i neke druge ashabe, poput Alije, r.a.


Još jedna od zasigurno temeljnih grešaka jeste to da autorica govori kako se Muhammed, a.s., i ashabi naklanjanju jedni drugima pri susretu, kao izraz poštovanja (predislamskog i zapadnog). Znamo da je to u islamu zabranjeno, te da je, kao izraz poštovanja, Poslanik, s.a.v.s., uvijek pažljivo saslušavao svoje sugovornike, selamio se s njima prilikom susreta i pri rastanku, i bio okrenut cijelim tijelom prema onome kome bi pričao ili koga bi slušao.
Pored „humanističke“ karakterizacije, autorica pravi i lingvističke greške kada se koristi (ne)arapskim riječima, ponajviše iz grafologije i semantike. To dovoljno govori da ona ne poznaje arapski jezik, njegov historijski razvoj, njegovu upotrebu u predislamskom i islamskom periodu. Da bismo ukazali na neke od tih grešeka koristit ćemo se esejom spisateljice i pjesnikinje Marwe Elnaggar.

„Sada“ – gutljaj zaustavljen u njenom grlu, sprječavao joj je riječi, „došle smo da ti se zahvalimo, da ti izrazimo naš hatun“. (citat iz knjige)


Elnaggar navodi da hatun najprije nije uopće arapska riječ, niti su je Arapi koristili u to vrijeme. Hatun je turska riječ i danas se najviše koristi kao izraz za gospođu, damu, za ženu koja je ugledna i poštovana, a u Osmanskom carstvu označavala je i najljepšu i najbolju ženu u haremu.
Sljedeći pojam gdje je načinjena greška je sama riječ Allah, gdje autorica pogrešno primjenjuje metodu upotrebe određenog člana „el“ (al). U romanu autor ovu riječ piše „Al-Lah“. Naime, ne postoji nijedna transkripcija koja riječ Allah iz arapskog jezika u latinicu prenosi na takav način, jer je to opće ime za Boga, i za razliku od drugih Božijih imena, Allah je univerzalno ime. Ako bi se u transkripciji isticao određeni član radi pojašnjenja, onda bi to izgledalo ovako el-ilah jer ime Allah jeste nastalo iz spoja određenog člana el i imenice ilah (bog). Međutim, sasvim neopravdano autorica, možda ne znajući ili zbog neke vrste sopstvene stilistike, riječ Allah piše pogrešno.
Semantički posmatrano, i značenje nekih riječi biva problematično. Slučaj je to s purdom, perzijska riječ koja označava pokrivač za žene i koji, naravno, varira i varirao je različito u raznim dijelovima islamskog svijeta. Jonesova je, gledajući na kur'anski ajet o pokrivanju Poslanikovih, a.s. žena, shvatila to (pokrivalo, op. red.) kao purdu, što je, ustvari, neutemeljeno u islamu. Uz to, purda nije bila poznata ni kod predislamskih Arapa.
Doima se da su spomenute greške, i sadržajne fiktivne i tehničke, učinile ovaj roman „uvredljivim“ za muslimane, iako Jonesova poriče takvu namjeru.



Različite kritike


Roman i njegova autorica Sherry Jones primili su brojne kritike koje su ozrekli i napisali muslimanski novinari i pisci. I nemuslimanski autori, odnosno profesori koji se bave islamskom historijom, roman su također ocijenili kao „prljav“ jer se iskrivljeno i na ružan način poigrava s vrlo važnom historijskom ličnošću muslimanskog svijeta, te to čini i s drugim velikanima ummeta. Zabrana štampe nije prošla, ali to i nije pravi način da se suočimo s ovakvim slučajevima.
Muslimanski intelektualac treba da svojim znanjem, čvrstom vjerom i čistim nijjetom odgovori na sve to pisanjem o pravoj historiji i ličnosti Aiše, r.a. To je način o kojem je Muhammed, a.s., govorio, kada je prije bitke puštao neke islamske pjesnike da se suoče „pjesnički“ (dakle znanjem) s mušričkim pjesnicima. To i jest najdjelotvorniji način.
Na drugoj strani su kritičari koji su snažno podržavali knjigu i osuđivali pokušaj otkazivanja njenog štampanja. Radi se o ljudima koji su već odavno prepoznatljivi po radu protiv islama i svega islamskog.
Treća vrtsa kritičara mogli bi biti sami nemuslimani sa Zapada koji nisu upoznati sa ličnošću Muhammeda, a.s., u pravom smislu, odnosno oni koji ga smatraju „pedofilom“, „nasilnikom“, „ženskarošom“ i lijepe mu mnoge druge prljave osobine. Možda i ne čudi kada na internetu naiđete na različite komentare, pa čak i radove pojedinaca koji se očituju kao antiislamisti, o tome da bi štampanje ove publikacije bilo katastrofalno, jer se govori „o djevojčici koja uživa u seksualnom odnosu“. Takvi „kritičari“ su Sherry Jones optužili za užasno pisanje.



Svi nešto čekaju


Zbrka se opet desila. Mediji iščekuju „nasilnu“ reakciju muslimana da pažljivo poprate i dokumentuju još jedan „dokaz“ o „ratobornim muslimanima i njihovom islamu“. Izdavačke kuće širom svijeta čekaju da se domognu prava da učine ovu knjigu besteselerom te da napune svoje kase u već poodmakloj ekonomskoj krizi. Feministkinje širom svijeta žudno čekaju da čuju nešto o ženi iz prvih dana islama iz zapadnjačkog ugla te da se užive u orjentalnu magiju pustinjske Arabije.


Kao što je već spomenuto, muslimanski postupak u ovakvim i sličnim prilikama, treba da bude intelektualne prirode. Mirne demonstracije su u većini zemalja svijeta dozvoljene po zakonu i nije upitno da ih neće biti u nekim krajevima zbog ovog romana, ali mnnogo jači dojam ostavlja pisana riječ o Aiši, r.a., s historijskog stanovišta, stanovišta istine.
Kada nekome ponudite odgovor na pisanje koje se činjenički ne podudara s vjerodostojnom verzijom, onda očekujte da taj naš odgovor neće proći neopaženo. Štaviše, na taj način dajemo do znanja da takvo pisanje ne može biti prihvatljivo ni za islam ni za muslimane, jer se radi o ličnostima čija osobenost ne smije biti ukaljana, deformirana ili korištena u svrhu kreiranja vlastite imaginarne pogrešne slike o njima, bilo da se radi o litetarnom ili naučnom radu.
„Plemenita namjera“?

Sherry Jones je, kako ističe u svom intervjuu, pisala ovaj roman s dobrom namjerom. Ne da ismijava islam ili Muhammeda, a.s., ili Aišu r.a., nego da probudi znatiželju nemuslimana na Zapadu o životu Muhammeda, a.s. Jonesova ističe kako je bila ponukana odnosom muslimanskih muževa u Afganistanu i Iraku koji su svoje žene sklonili daleko od očiju javnosti te ih zatvorili u kuće kao zarobljenice. Njena zainteresovanost za muslimanku također je imala udjela u tome.

Isprva je Jonesova, je kada je čula koliko se Muhammed, a.s., puta ženio, željela napisati roman o svim njegovim suprugama. Za nju je takav fenomen bio idealan za pisanje. No, potom joj je Aiša, r.a., ostala u fokusu, kao najmlađa. Razmišljajući mnogo o njoj, odlučila je napisati ovakav roman, viđenje (njene izmišljene) Aiše. Odnos Muhammeda, a.s., i Aiše, r.a., kao supružnika za Jonesovu je bila idealna ljubavna priča, nešto rijetko viđeno, kako sama ističe. Sav taj materijal – povijest islama i relevantni izvori koji o tome govore – poslužili su Jonesovoj za njeno fiktivno pisanje. Autorica dalje navodi da nikada nije bila na Bliskom istoku niti u Saudijskoj Arabiji, da je sve podatke prikupila iz bliblioteka, te da je dvije godine pohađala kurs arapskog jezika i kulture. Njoj ne smeta ni dekarakterizacija same Aiše, r.a., kao ni Muhammeda, a.s., ni Alije, r.a., ili drugih ashaba. O pitanju kvalifikovanosti za pisanje ovog romana Jonesova je istakla, da iako nemuslimanka, kao žena razumije svaku drugu ženu i njenu borbu.



Ako bismo se osvrnuli na ovaj intervju, Sherry Jones se doima kao tipična žena zapadnog svijeta u 21. stoljeću, žena koja islam razumijeva upravo s tog stanovništa. Međutim, njena „plemenita namjera“ neće nikada biti tako shvaćena u muslimanskom svijetu. Zašto? Stavljanje vrlo važnih osoba, osoba koje su ustvari najbliže Poslaniku, s.a.v.s., u kontekst zapadnjačkog razumijevanja nikada ne može proći kao dobro kod muslimana. Ako bi uzela nekog drugog naučnika ili filozofa muslimana i stavljala ga u kontekst književnog svijeta (kao što je to uradio naš pisac Dževad Karahasan u „Istočnom divanu“, op.a.), to se, donekle, može i tolerisati, jer islam nije protiv književnosti niti književnog izraza dokle god je on u granicama moralne poruke, pouke i korisnosti ljudima. Međutim uzimati fikciju za pisanje o životu svih poslanika, a.s., njihovih porodica, posebno Muhammeda, a.s., i njegove porodice, nikada ne može biti književni uspjeh, nego samo vrijeđanje svih muslimana. To je svojevrsna svetost s kojom se ne može poigravati i u nju ubacivati nešto iz svoje mašte, pa reći: „da to je OK, jer sam želio dobro“.


U očima muslimana to ne može izgledati kao pokušaj dobra, nego više kao pokušaj profitabilnog zarađivanja ili neke nove propagande. Kada se želi pisati o Muhammedu, a.s., i njegovoj porodici u formi književnog djela, onda se to nikada ne čini bez relevantne literature koja govori o životu Muhammeda, a.s., i njegove porodice, njegovih ashaba. Kao plod taakvog nastali su predivni životopisi Muhammeda, a.s., u formi romana ili poeme o životu Muhammeda, a.s., njegove porodice ili ashaba i muslimanski svijet to uvijek s radošću čita. Čak su se i orijentalni pisci nemuslimani, kada bi pisali o Muhammedu, a.s., kao istinski najboljem čovjeku, uvijek koristili vjerodostojnim predajama. Nisu se usuđivali, uprkos svom obimnom znanju o Istoku, da unose nešto što je neprovjereno, historijski netačno ili izmišljeno. Neki od njih nisu čak ni obraćali pažnju na slabe (daif) hadise, iako su neke od tih hadisa prihvatili i određeni islamski učenjaci.
Sherry Jones čitala je i takvu literaturu, no, izgleda da je imala dva svoja pravca: ili se historijski potvrđen tok radnje nije uklapao s njenim viđenjem žene muslimanke, ili je, ipak, za nju priča o Muhammedu, a.s., i Aiši, r.a., prekrasna ljubavna priča o dvoje zaljubljenih. Nažalost nema trećeg – pravog razumijevanja života Aiše, r.a., Majke vjernika.



Završna misao

Pored svega, pitanje koje se može nametnuti je: šta sada? Smatram da je ova knjiga bila potvrda muslimanskom svijetu da se udar na njegove svetinje neće zaustaviti na karikaturama ili antiislamskim filmovima, protestima ili lažnim optuživanjem za terorizam. To je jasan znak da će se „provociranje“ nastaviti, te da će kažiprst i dalje biti sumjeren u pravcu islamskog svijeta. Čak je i Jonesova najavila nastavak svog romana u kojem će govoriti o odnosu Aiše (njene fiktivne junakinje) s hazreti Alijom i Fatimom (vjerovatno, opet, njenih fiktivnih likova). To je i znak muslimanima da je najbolji odgovor na sve to znanje i obrazovanje koje oni treba da imaju i drugima nude.

Knjiga Sherry Jones je dobro upakovana predislamska verzija 1001 noći, gdje se autorica samo površno koristila karakterom i imenom Aiše, r.a., Majke vjernika i uzoritom suprugom Poslanika, s.a.v.s., radi stvaranja svoje vlastite Aiše 21. stoljeća. Dojam muslimana koji čita tu knjigu je dojam onog koji sluša zapadnu ženu željnu „slobode“, određenog liberalnog stava i punu životnih isprepletenosti. S pravom se možemo upitati kako i koliko će se iz ovakivih djela nemuslimanski čitalac upoznati sa životom Muhammeda, a.s., Aiše, r.a., ili ashaba čija plemenitost je oduvijek bila urezana u svijetsi muslimana.

Treba reagovati riječju, djelom ili perom, kako je to već tradicija u islamskom svijetu. Takav postupak samo će pokazati da današnji musliman, u bilo kojem dijelu svijeta, dijeli emocionalni duh muslimana iz drugog dijela svijeta, te da u tome i leži njihovo zajedništvo, kao i zajedništvo sa svim drugim muslimanima. To znanje i duh islama osjeća cijeli ummet tokom historije islama.

http://www.novihorizonti.ba/clanci/13.html